Reprezentacija Bosne i Hercegovine u prošlosti je zbog raznih motiva i razloga gubila veliki broj mladih talenata, koji ili zaigraju za susjedne države ili završe u nekom od nacionalnih timova iz zapadne Evrope. Danas ih obično prepoznajemo samo po imenima, naši su, mada njihovi pasoši govore drugačije. Primjera je mnogo.
Izuzimajući Zlatana Ibrahimovića, veliki broj tih fudbalera, kao po nekom pravilu, nakon odbijanja reprezentacije zapadne u tešku situaciju. I na klupskom i na reprezentativnom planu.
Slično je bio postupio i Bogdanović čija je fudbalska priča počela u Željezničaru.
“Odbio sam da igram za reprezentaciju BiH. Imao sam ozbiljne razgovore dok je selektor bio Mišo Smajlović. Međutim, odlučio sam, ako ne mogu da igram za Srbiju, neću ni za koga. Druga stvar, bila je nezgodna situacija igrati za BiH jer je prošlo malo vremena od završetka rata. Nisam se bojao zbog toga što sam Srbin, ali jednostavno srce nije osjećalo, a nisam ni želio. Kad srce ne osjeća, što bih igrao? Pritom bih izgubio dosta dragih ljudi koji su u Bosni. Mislim da nisam pogriješio”, rekao je Bogdanović.
