Vjerovatno nijedan trener nije imao gore okolnosti za rad po dolasku na klupu BiH od Ivajla Peteva. Dočekali su ga prijetnje i psovke desetina hiljada ljudi kao i protesti, imao je koronu tokom okupljanja reprezentacije, pakovane su mu afere, trpio je posljedice netrpeljivosti odlazeće i dolazeće strukture rukovodstva saveza, našim igračima prvi put u historiji nisu izdavane vize…
Kako je u dosadašnjoj karijeri već često prolazio “kroz šito i rešeto” čini se da Peteva sve ove okolnosti nisu puno pomakle sa njegovog zacrtanog puta, a dokaz tome je igra Bosne i Hercegovine u kojoj se definitivno vidi njegov potpis.
Osim informacija kako se ponašanje igrača i odnos prema reprezentaciji uveliko promijenio na bolje od njegovog dolaska, Petev se može pohvaliti i hrabrim potezima koji pokazuju kako je trener koji je taktički vrlo potkovan, ali i trener koji dobro zna analizirati svoju i protivničku ekipu.
Pobjeda protiv Kazahstana, i to tek prva u kvalifikacijama, sama po sebi nije dovoljan argument za velike pohvale, ali ono što kontinuirano vidimo u njegovom radu je jedna opšta stabilnost ekipe, ali i otklanjanje grešaka iz utakmice u utakmicu. Na kraju, ni Kazahstan nije za zanemariti ako se uzme u obzir da su oba puta ostali neporaženi protiv Ukrajine koja je opet dva puta remizirala sa Francuskom, igrala završnicu EURO 2020, u posljednje dvije godine pobijedila Španiju, razbila Srbiju sa 5:0…
Za razliku od mnogih svojih prethodnika nije uoči utakmice protiv Kazahstana kao alibi nabrajao koji mu to sve igrači nedostaju, nego je od postojećih igrača napravio najbolje što može. A nedostajalo mu je puno važnih igrača.
Još ranije je reprezentaciju samouvjereno prebacio u novu formaciju, a da zna šta radi pokazao je potezima kakav je npr. stavljanje beka Eldara Ćivića na poziciju stopera. Dok smo očekivali katastrofu bez naša dva od tri standardna stopera, selektor je napravio pun pogodak. I to iz poteza na koji bi se usudio malo koji njegov prethodnik.
