Dokumenti kažu i kako je Arkan ‘postao medijska zvijezda‘ samo zato jer je ‘narodu trebao melem na ljutu ranu‘
KRIVI ZA RATNI ZLOČIN
Ključni Miloševićevi obavještajci osuđeni u Haagu: Stanišić i Simatović dobili po 12 godina
STANIŠIĆ I SIMATOVIĆ
U Haagu se sutra donosi možda i najvažnija presuda: Optuženi su ključni Miloševićevi obavještajci
Jedan od najopskurnijih gospodara rata na našim prostorima, Željko Ražnatović zvani Arkan, nije tijekom ratnih sukoba u 90-ima imao “značajnije vojne domete”, već gotovo samo “poduzetničke”, a od “prodaje činova” po Beogradu u džep je spremio tadašnjih 28 milijuna njemačkih maraka, ali je ipak svo to vrijeme bio “navezan na tadašnju srbijansku obavještajno sigurnosnu službu”.
To stoji u izvještaju koji je još 1992. godine objavila tadašnja Kontraobavještajna služba JNA (KOS), a ovih vrućih ljetnih dana prenosi beogradski tjednik Nedeljnik.
To da Arkan nije bio vješt “vojskovođa”, mada je zapovjedao s paravojnom oružanom formacijom Tigrovi, koji su zapravo bili pod “šapom” Miloševićeve tajne službe, nije neko iznenađenje, jer oni su zapravo bili “zaduženi” za zločine i pljačku.
U dokumentu KOS-a po nazivom “Neka razmatranja u vezi djelovanja Arkana”, beogradski Nedeljnik ističe kako u tekstu izvještaja stoji kako je Arkan “postao medijska zvijezda” samo zato jer je “narodu trebao melem na ljutu ranu”. KOS ističe kako je svoju poziciju i utjecaj te pokroviteljstvo Službe sigurnosti, kako pišu, spretno i vješto iskoristio za “vlastite ciljeve”.
– On je to iskoristio tako što je vlastite ciljeve vješto uklopio u ciljeve narodnog srpskog ustanka, stoji u izvještaju.
– Prvo, takvo ponašanje može biti plod rata kao ekonomskog interesa i drugo, Arkan je prisutan tek onoliko koliko je potrebno za jačanje njegove medijske pozicije u društvu. Iz ove teze je moguće izvući logičan zaključak – da je Arkanova vojna postrojba temelj šireg projekta nasilne borbe za vlast, procenjuje KOS u svojem dopisu.
Nadalje, u KOS-ovom dokumentu stoji kako je evidentno da je Arkan iz “građanskog rata izašao vrlo bogat” te da su njegovi “jataci” postali zaštićeni biznismeni koji su često hodočastili njemu u Erdut, gdje je bila baza Tigrova (tamo se vozio automobilima s oznakama MUP-a Srbije), a da je donja granica za jedan takav posjet bila 50 tisuća njemačkih maraka. Osim toga, Arkanu je rat koristio za bogaćenje, a zločini koje je činio po Hrvatskoj i BiH, bili su mu potrebni vojno-poslovni “garnirung”.
Prema izveštaju Saveznog sekretarijata za narodnu obranu od 1. listopada 1991. godine, stoji kako je Arkan sudjelovao u likvidacijama hrvatskih civila u istočnoj Slavoniji, a prema izveštaju KOS-a iz Prve vojne oblasti od 31. prosinca 1991. godine stoji da je strijeljao hrvatske vojne zarobljenike. U KOS-ovom izvještaju stoji da je Arkan kontrolirao 92 posto ilegalno uvezenih naftnih derivata u Srbiju (naftno polje Đeletovci kontrolirao je Arkan), a podsjetimo da je tada Srbija bila pod međunarodnim sankcijama.
Treba napomenuti da je “nominalni šef” Arkanu tada bio Jovica Stanišić, nedavno u Haagu osuđen na 12 godina zatvora.
Inače Haški sud je u protiv Arkana 31.ožujka 1999. podigao optužnicu, ali do izručenje nikada nije došlo jer je ubijen u beogradskom hotelu Internacional 15. siječnja 2000. godine, zajedno s dvojicom pripadnika Službe sigurnosti Srbije, pukovnikom Draganom Garićem i majorom Milenkom Mandićem.
