Javni servis BHRT posljednih godina postao je epicentar brojnih nacionalističkih, ustaško-četničkih skandala.
Posljedica je to političkog uhljebljavanja novinara i urednika, umjesto izbora kvalitenih i prepoznatljivih novinara koji rade po svim etičkim i profesionalnim standardima.
Posljedni u nizu skandala bio je u režiji sad već bivše urednice Vijesti Gordane Dragutinović-Mutić i voditeljice Zorice Jordić. Naime, u Vijestima BHRT-a Armija BiH nazvana je ‘takozvanom’.
No sad na vidjelo izlaze i novi snimci novinara ove državne televizije. Tako se pojavio snimak Monike Ćubele Savić.
Ona je prije četiri godine vodila skup na stadionu pod Bijelim brijegom na kojem se davala podrška optuženicima, kasnije osuđenicima za UZP – Slobodanu Praljku, Jadranku Prliću, Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću, Bruni Stojiću i Berislavu Pušiću. Oni su osuđeni na ukupno 111 godina zatvora.
“Drage Hrvatice, dragi Hrvati, dobro vam večer. Dobro došli u Mostar, na veliki skup potpore hrvatskim uznicima u Haagu te svim nepravedno optuženim i osuđenim braniteljima Hrvatskoga vijeća obrane”, kazala je Ćubela Savić.
Vrlo brzo nakon toga, postala je novinarka BHRT-a.
No, nije to jedini skandal koji zatresao javni servis.
Novinar Ivan Crnjac, umjesto po reportažama i prilozima, postao je poznat po podršci Izraelu u trenutku kada ova država bombardira Palestinu i Pojas Gaze, te po uvredama koje je uputio članu Predsjedništva BiH Željku Komšiću.
Urednica i voditeljica jutarnjeg programa na Javnom servisu Zvezdana Stojaković u jutarnjem programu ove televizije hvalila je Dobricu Ćosića kao najvećeg sprskog pisca te ga predstavila kao jednog od najznačajnijih intelektualaca. Građani se još uvijek sjećaju i urednika Marka Radoje koji je htio zabraniti nošenje Cvijeta Srebrenica na dan obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici.
Nisu zaboravljene ni nacionalističke eskapade Pejke Medić, direktorice BH Radija. Ona je slavila ratne zločince i objavljivala njihove fotografije.
Pored ovih nacionalističkih skandala, javni servis poznat je i po političkoj pristrasnosti.
Jedan od klasičnik primjera bio je cenzurisani i ponovo snimani intervju sa direktoricom KCUS-a Sebijom Izetbegović.
